Milioni marširali protiv Trampa

cudna demokratija,sad ne vazi kad izgubishe....a ovi tkv demonstranti iz lgbt dobili po 50 dolara da urlaju po ulicama

Milioni Amerikanaca osjećaju da nemaju budućnost i da im je dostojanstvo uništeno neprekidnom krizom. Rastuća heroinska zavisnost je samo jedna od manifestacija toga. Oni žele da „isuše močvaru“ u Vašingtonu i „vrate svoju zemlju“ - koju u stvarnosti nisu nikad ni imali. Demokrate su predsjedavale najunosnijim godinama u istoriji Vol Strita, praćenima decenijom stagnacije i pada životnog standarda za radnike. Oni ne mogu živjeti na prošlosti i vječnim obećanjima. Ovo objašnjava zašto je Tramp, uprkos tome što je multimilijarder, uspio da se predstavi kao ultimativni autsajder – i u poređenju sa Klinton, to svakako jest. On je prvi predsjednik koji nikad nije obavljao javnu funkciju ili služio u vojsci. I uprkos laganju sa svakim dahom, njegovi napadi na establišment često sadržavaju više od trunka istine.

Nije slučajnost da je Trampova poruka dobila odjeka u dezindustrijalizovanom pojasu centralnih dijelova SAD, tzv. „pojas rđe“. Srednji Zapad je posebno pod udarom krize, bivša Demokratska uporišta kao što su Mičigen i Viskonsin, zajedno sa Pensilvanijom i Ohajom su glasali sada za Trampa. Bez jasne alternative radničkog vodstva, efekti kapitalističke globalizacije su nacionalistički odbijeni, zajedno sa talasom antiimigracijske politike, protiv Kine itd.

„Blisko vezan sa rastuć-om nejednakošću je i pad udjela rada u BDP-u sa 64.6% 2001 na 60,4% 2014. Radnici nisu samo pretrpjeli pad u ukupnom udjelu. Značajan je i rast u broju muškaraca između 25 i 54 godine koji ne rade i ne traže posao, taj broj se sa 3% 1950. povećao na 12%. Čak i Francuska ima veći udjel zaposlenih muškaraca nego SAD svake godine od 2001. Od 1990, SAD ima drugo po redu mjesto u povećanju muškog ne sudjelovanja u radnoj snazi od svih članica Organizacije za Ekonomsku Saradnju i Razvoj (OECD). Poslije 2000, trend pada u ne sudjelovanju žena u radnoj snazi se takođe povećao. Broj američkih žena u ovoj kategoriji zaposlenja je među najnižima među svim članicama OECD.“

„Nije iznenađenje da se nejednakost primjetno pogoršala. Između 1980. i skorog perioda, , udio 1 procenat populacije je u pred poreznom primanju skočio sa 10% na 18%. Čak i poslije poreza, skočio je za trećinu, sa 8% na 12%. Porast u nadoknadi za rukovodioce u odnosu na radnike je ogroman. SAD ima najveću nejednakost među sedam vodećih najrazvijenijih ekonomija. Razlike među ovim zemljama sugerišu da je rastuća nejednakost više društveni izbor nego ekonomski imperativ.

„Stvarni srednji dohodak domaćinstva se povećao za 5,2% između 2014. i 2015. Ali je ipak ostao ispod nivoa prije krize. Ustvari, niži je od nivoa dostignutog 2000. i relativno je opao u odnosu na stvarni BDP po glavi stanovnika još od sredine 70-ih. Ovi podaci pomažu da se objasni plima dezorijentacije, čak i očaja, koji su ovi izbori tako jasno istaknuli.